Ne vjeruj
Kad kau da sam lud
Da me znaju
Od 'ko zna gdje
I 'ko zna kud
Reæi æe da gone mene
A boje se svoje sjene
Sjene rune kao ljudska cud
Pobjegnu
Kad kau da me znaju
Kad ti èasnu rijeè
Bez malo èasti daju
Mievi su to u boci
Nisu moji to svjedoci
Njihove ih oèi odaju
Treba mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj poèetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Treba mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim
Ne vjeruj
Kad kau da sam tih
Da ne jeèi pjesma moja
I moj stih
Ne lee im moje rime
Vjeruj nemam nita s time
Kriv sam
Jer sam bolji ja od njih
Treba mi ti, snagu mi daj
Ti budi moj poèetak i kraj
Umoran sam i malo me strah
Zagrli me, trebam tvoj dah
Treba mi ti, snagu mi daj
Budi moj put kroz trnje u raj
Kad utihnu svjetla i dim
Kad ostarim
Ne mari
Za apat to me vrijeða
Hrabrih ratnika
to napadaju s leða
Ne ljuti se veæ ih ali
Jer su sami, jer su mali
Ljubav nisu niti upoznali
Zagrli me dok nas ima
Zagrli me ide zima
Vrijeme ipak dolazi po svih